Što preporučuju frizerski saloni u slučaju ćelavosti? Kako šišati klijenta i zašto?

U davna vremena, ćelavost je bila sramotna, jer je kosa bila simbol snage i ugleda. Tijekom godina, ovaj fenomen postaje sve prihvaćeniji u društvu, zahvaljujući njegovoj sve većoj prisutnosti i otvorenijim kulturama. Danas ćelavost više nije znak srama, već odraz osobnosti pojedinca i prihvaćanja samog sebe. Iako to ovisi o svakom pojedincu, sigurno je da prijelaz u "ćelav" izgled, bez obzira na razloge, nije uvijek ugodan. Ljudi smo navikli usmjeravati pogled na lice, gdje obično imamo kosu – raznih boja, oblika, dužina itd. To možemo primijetiti kad nas netko upita da opišemo određenu osobu, obično počnemo opisivanjem kakvu je kosu imala.

Kako bismo se što lakše suočili s ćelavošću, često posjećujemo svog frizera. Preporučljivo je to učiniti kada primijetimo da nam iz nepoznatog razloga počinje opadati veća količina kose. Posebno trebamo biti pažljivi u jesen i proljeće, kada je zbog utjecaja prirode količina izgubljene kose veća.

Frizer će nam preporučiti različite metode šišanja koje prikrivaju početne znakove ćelavosti, poput "visokog čela". To znači da kosu na tom području gdje je nema ne šišamo ili je minimalno skraćujemo, samo da uklonimo oštećene vrhove. Kosa se češlja prema naprijed kako bi se ćelavost što manje primijetila. Kosa se kraće šiša u donjem dijelu vrata, gdje je gušća, čime se dobiva učinak punije kose i zaokružuje izgled frizure. Ako je osoba dovoljno samouvjerena, može se odlučiti za brijanje glave kako bi se ćelavost prikrila ili proširila na cijelo vlasište. Kod žena brijanje nije tako česta praksa jer se ćelavost kod njih javlja u manjoj mjeri. Kod žena kosu šišamo tako da dobije dodatni volumen i ne izgleda rijetko.

Kada nije moguće prikriti ćelavost odgovarajućim šišanjem, frizerski saloni preporučuju sljedeće metode pokrivanja ćelavosti:

Umeci za kosu i ekstenzije. Umeci i ekstenzije za kosu ne koriste se samo u slučaju ćelavosti, već i kada želimo privremeno dobiti gušću ili dužu kosu. Zbog toga se u većini slučajeva ovom metodom služe osobe s kratkom kosom ili se koristi za posebne prigode, kao što su vjenčanja, maturalne zabave, važni sastanci itd. Važno je prije korištenja umetaka ili ekstenzija posavjetovati se sa stručnjakom, najbolje s frizerom koji poznaje našu kosu. Kosa ne smije biti previše lomljiva jer se ekstenzije pričvršćuju na prirodnu kosu, a ona se može lako čupati ako nije dovoljno jaka. U tom slučaju bolje je povremeno koristiti umetke pričvršćene na kopče koje se mogu po potrebi ukloniti. Također je važno znati koji su umeci ili ekstenzije prikladni za nas i ne štete našoj kosi. Ove metode daju privremeni učinak gušće, po potrebi i duže kose.

Proizvodi za prikrivanje ćelavosti. Na tržištu se pojavljuje sve više proizvoda koji navodno zgušnjavaju kosu i stimuliraju folikule. Stručnjaci preporučuju proizvode koji sadrže minoksidil ili lijekove s antiandrogenim učinkom, a za njihovu upotrebu najbolje je konzultirati se s frizerom ili dermatologom. Učinkovitost također ovisi o pojedincu i stupnju ćelavosti.

Kirurško liječenje. Transplantacija kose je metoda kirurškog liječenja ćelavosti. Tijekom ambulantnog zahvata, liječnik uzima kosu i premješta je na područja gdje je izgubljena. Postupak zvuči jednostavno, ali u prosjeku traje od tri do pet sati. To znači da je potrebno uzeti folikule s određenih područja i postaviti ih na područja bez kose koristeći posebne mikro-alate. Budući da je riječ o kirurškoj metodi, ona ne prolazi bez boli i mogućih rizika, a također je i znatno skuplja u usporedbi s drugim metodama.

Perike. Korisnici perika uglavnom su osobe koje privremeno gube kosu i koje će ponovno narasti. Tijekom tog razdoblja koriste razne vrste perika, pa njihova okolina obično ne primjećuje razliku. Najbolje je koristiti kvalitetne perike s prirodnom kosom i ručno rađene.

Kao što je rečeno, ćelavost je stvar pojedinca. U svijetu gdje postoji rješenje za svaki problem, bilo bi pametno ne dopustiti da nas ćelavost sprječava u postizanju ciljeva.